Dr.Mikao Usui rođen je 1864. u Japanu i odgojili su ga kršćanski misionari. Studirao je teologiju, nakon čega je imenovan direktorom i svečenikom kršćanske škole. Jednog jutra dok je vodio misu, dobio je pitanje koje je odredilo tok njegovog života: “Kako je Isus liječio? Da li su čudesna izlječenja moguća i danas?”.
Odlučio je posvetiti svoj život otkrivanju tajne čudesnih ozdravljenja.
Dugi je niz godina tragao za odgovorom po kršćanskim učilištima u SAD-u, ali je tamo ta metoda liječenja bila nepoznata.
Primijetio je da su i u budističkoj tradiciji Budi pripisivali moć iscjeljivanja. Odlučio je vratiti se u Japan i počeo posjećivati budističke samostane. Proučavao je japanske prijevode budističkih spisa. Naučio je kineski i sanskrt kako bi mu bili dostupni i dotad neprevedeni materijali. Napokon je pronašao odgovor u Budinim usmenim poukama koje je zapisivao nepoznati učenik.
Iako je pronašao formule, simbole i opis Budinih iscjeljivanja nije imao moć iscjeljenja. Odlučio se povući u planinu i meditirati 21 dan na temelju spoznaja koje je dobio u samostanu. Dvadesetprvoga dana dr. Usui imao je viziju zrake svjetlosti kako mu se približava s neba. Zraka je udarila u njega i izgubio je svijest. Nakon toga dobio je jasan uvid i potpuno je razumio simbole koje je proučavao.
Silazeći sa planine ranio je stopalo i povrijedio nokat na palcu. Rukama je prihvatio prst i nekoliko minuta kasnije bol je nestala. Krvarenje je stalo i prst se počeo iscjeljivati. Kad je stigao u dolinu zaustavio se u gostionici i zamolio da mu donesu ručak. Gostioničareva kći donijela je jelo. Dr. Usui ju je pogledao i vidio da joj je jedna strana lica natekla i crvena. Upitao ju je što se dogodilo i djevojka mu je rekla da je već tri dana muči zubobolja. S njenom dozvolom dotaknuo joj je lice. Nakon nekoliko minuta bol je prestala i nateklo lice počelo je dobivati normalan izgled. Kad se dr. Usui vratio u samostan saznao je da njegov prijatelj redovnik leži zbog bolnog napada artritisa. Kad se okupao i nešto malo pojeo dr. Usui je otišao kod prijatelja i rukama mu uklonio bol.
Svećenik je bio iznenađen Usuievim sposobnostima. Usui ga je upitao za savjet što i kako dalje činiti sa tim sposobnostima. Svećenik ga je ohrabrio i uputi ga iscjeljivati prosjake. Usui ga posluša i odluči otići u Kyoto i tamo posjetiti četvrt prosjaka. Nadao se iscijeliti prosjake kako bi mogli u hramu dobiti nova imena i tako se vratiti u društvo. Usuiev rad sa prosjacima bio je zadivljujući i mnogi su potpuno ozdravili.
Nakon nekoliko godina iscjeljivanja, sreo je jednog mladića kojeg je među prvima iscjeljivao, no ponovo je došao s istim tegobama koje je ranije imao. Usui ga je pitao o uzrocima njegovog ponovnog dolaska i otkrio da su oni nastali zbog toga jer je mladić nastavio starim načinom života, robovao je starim navikama, način razmišljanja nije uopće promijenio itd. Malo pomalo kod Usuia se pojavljivao veći broj rekonvalescenata. Rasplakao se od očaja. Gdje je pogriješio? Napokon je shvatio da je iscjeljenje duha isto toliko važno kao i iscjeljenje tijela. Uvidio je da je davajući reiki još više pojačao njihovu prosjačku naviku.
Dr. Usui je shvatio je da nije dovoljno da se ljudi samo tjelesno izliječe. Puno je važnije da se probudi njihova podsvijest i zahvalnost za liječenje. Postala mu je jasna važnost izmjene energije. Ljudi moraju davati natrag za ono što dobivaju ili život neće imati vrijednosti.
Ovaj prijelomni trenutak rezultirao je drugačijim radom dr. Usuia. Napustio je prosjačku četvrt, stvorio je pet načela reikija, osvijestio je svrhu simbola koje je doživio u svojoj viziji i počeo ih koristiti za usklađivanje – inicijaciju učenika kako bi oni sami preuzeli odgovornost za svoje vlastito dobro.
Reiki 